da bi bile interesantne sare poslije suncanja na njenoj glavi:)
Svakog mjeseca dawanda zadaje novu temu za rad. Ovog mjeseca zadatak je bio napraviti nesto na temu martovskog cvijeca i pri tome koristiti zelenu i bijelu boju. Tako je nastala ova torba, mozda bas i ne podsjeca na livadu posutu visibabama, ali ja sam prilicno zadovoljna.
E ovo "parce" je u mojoj omiljenoj boji (jednoj od..). Radjeno je od "damaris" vunice, od coatsa, po sastavu je isto pola-pola. Pod rukom izrazito meka vunica, kao pjena je, tako da sam ovo pocela da radim na sopstveni rizik. Mislila sam da je damaris idealna za neke mekane saleve i slicno, a za konkretno parce garderobe da nece biti bas dobra jer ce se istezati. Medjutim, na moju veliku radost moram da priznam da sam pogrijesila. S obzirom da je ova vuna za mene bila potpuno nepoznata, morala sam da je istestiram i pranjem. Ovo na slici je poslije pranja, tako da je jedina njena losa strana ta sto djeluje toliko njezno da se cini da ce da se na svaki dodir raspadne....ali to je samo varka, zilavija je nego sto se pravi !!!!Probala sam cak da je mokru ostavim na vjesalici da visi,da provjerim da li ce se i koliko istegnuti, ma maltretirala sam je na sve nacine koji su mi pali napamet (osim vrele vode, toliko bas hrabra nisam) i ostala je ista kakva je i bila.Dakle, moj glas ide za Damaris ! 
Ovih sam se dana malo (i malo vise) bavila pletenjem, ali kao i obicno, kad na red dodje fotografisanje, odlazem ga do krajnjih granica! Tako da za sad samo jedna slika, a uskoro ce ih biti jos.
Ovu ogrlicu sam imala u glavi vec odavno, ali nikako da se sve kockice sloze. Kombinacija heklanja i filcanja, heklani "lancic" je isto ispunjen filcom, pa je zato i mnogo bolje oblikovan, nije rastegljiv i ne uvija se.
